Grčka procjenjuje troškove i dobit Olimpijade u Ateni

07/08/2008

Dok u Pekingu trebaju započeti Ljetne igre, Atena s ponosom gleda na Olimpijadu čiji je domaćin bila 2004. godine, ali procjenjuje cijenu koju je platila.

Christos Ringas za Southeast European Times iz Atene -- 07/08/08

[Arhivska snimka]

Prošlo je skoro četiri godine od kada je na Olimpijskom stadionu u Ateni zapaljen olimpijski plamen, čime je označen početak posljednjih Ljetnih igara. Uoči tog znamenitog događaja, Atena je uživala građevinski procvat koji nije zabilježen od doba Perikla. Veliki troškovi donijeli su glavnom gradu raskošnu, potpuno novu infrastrukturu.

Atena je poduzela posebno velike korake na području transporta, sa suvremenom zračnom lukom, modernim sustavom podzemne željeznice, putničkom željeznicom, tramvajskom prugom i obilaznicom. Stručnjak za urbano planiranje Giorgios Tziralis kaže kako su poboljšanja pridonijela smanjenju zagađenosti i potaknula gospodarski rast. Uz to, građevinske ekipe koje su neprestano radile izgradile su obilje sportskih borilišta i pomoćnih objekata.

Drugi Atenjani usmjerili su svoju energiju na privatni sektor, obnavljajući većinu lokalnih hotela i zamjenjujući dotrajala taksi vozila. Sve tri državne telekomunikacijske tvrtke uvele su jedinstven sustav mobilne telefonije za turiste koji su dolazili.

Većina Grka gleda na to doba s nostalgijom i ponosom. Organiziranje Olimpijade 2004. godine oni su promatrali kao pravednu naknadu za to što su 1996. (sto godina moderne Olimpijade) izgubili u utrci za domaćina od Atlante. Međutim, moraju se boriti s velikim troškovima, koji se službeno procjenjuju na 11,2 milijardi eura, ali su vjerojatno znatno veći. Samo troškovi sigurnosnih mjera za prve Igre poslije 9/11 iznosili su milijardu eura. Drugom gradu domaćinu Montrealu bilo je potrebno 30 godina za otplatu manjka koji je nastao za Olimpijadu 1976. godine.

Velik problem bio je i još uvijek jest korištenje skupe infrastrukture koju je Atena naslijedila. Organizacijski odbor odbacio je opciju Atlante o gradnji privremenih objekata koji bi mogli brzo razmontirati. Umjesto toga odabrao je skuplji put izgradnje najmodernijih stadiona kao što je arena za dizanje utega u vrijednosti od 50 milijuna eura.

Vlada, koju sada mnogi okrivljuju za loše postolimpijsko planiranje, pronašla je neobične stanovnike za neke od tih zgrada. Postoje planovi da se arena za dizanje utega pretvori u sveučilišne učionice, a arena za badminton sada je kazalište sa 2.000 mjesta. Međutim, drugi objekti, kao što je bazen, napušteni su ili gotovo napušteni, a otvorena površina oko glavnog kompleksa i dalje je mrtva i prljava, što navodi Tziralisa na razmišljanje o postavljanju "velikog parka" na tom mjestu.

Rasprava se svodi na to jesu li neopipljive povlastice nadjačale cijenu koju plaćaju grčki porezni obveznici. Oni koji ukazuju na koristi vide to kao "predstavljanje javnosti" slično onim gradovima koji su ranije bili domaćini, kao što je gospodarski napredni Tokio 1964. ili demokratizirani Seoul 1988. godine. Atena se pokušala otresti imagea glavnog grada najsiromašnije zapadne članice EU i po svim mjerilima uspješno je organizirala najveći svjetski sportski događaj. Ministrica vanjskih poslova Dora Bakoyannis, u to doba gradonačelnica Atene, smatra kako se "isplatilo". Sada je red na Pekingu da prouči istu jednadžbu.