Martti Ahtisaari

Specijalni izaslanik UN-a za Kosovo

(UN, UNOSEK, Službeni vebsajt predsjedništva Finske)

[Getty Images]

Bivši finski predsjednik Martti Ahtisaari imenovan je za specijalnog izaslanika UN-a u političkom procesu utvrđivanja budućeg statusa Kosova 14. novembra 2005. godine.

Ahtisaari je rođen 23. juna 1937. u Viipuriju, Finska. Diplomirao je na Univerzitetu u Ouluu, Finska, 1959. godine. Trideset godina kasnije, on mu je dodijelio počasni doktorat.

Ahtisaari 1965. počeo raditi u finskom ministarstvu vanjskih poslova, na različitim funkcijama u okviru njegovog Biroa za tehničku saradnju u toku od narednih sedam godina, između ostalog i kao pomoćnik direktora u periodu od 1971. do 1972. Zatim je imenovan za zamjenika direktora Odjela za međunarodnu razvojnu saradnju tog ministarstva, na kojoj funkciji je ostao do 1973. U međuvremenu, on je bio član i državnog savjetodavnog tijela za trgovinu i pitanja industrijalizacije za zemlje u razvoju.

U periodu od 1973. do 1976, Ahtisaari je bio ambasador Finske u Tanzaniji. U završnoj godini svog trogodišnjeg mandata, on je bio akreditiran i za Zambiju, Somaliju i Mozambik, a bio je i član Senata UN-ovog Instituta za Namibiju. 1977. godine, imenovan je za UN-ovog povjerenika za Namibiju. Na toj funkciji je bio do 1981, a bio je i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a za tu zemlju.

U periodu od 1984. do 1986, Ahtisaari je bio državni podsekretar pri ministarstvu vanjskih poslova Finske, gdje je nadzirao međunarodnu razvojnu saradnju. Također je bio guverner za Finsku pri Afričkoj razvojnoj banci, Azijskoj razvojnoj banci, te Međuameričkoj razvojnoj banci, kao i pri Međunarodnom fondu za poljoprivredni razvoj. Tokom istog perioda, on je bio na čelu Upravnog odbora Finskog fonda za industrijalizaciju zemalja u razvoju.

Od 1. januara 1987. do 30. juna 1991, Ahtisaari je bio generalni podsekretar UN-a za administraciju i upravu. U međuvremenu, u periodu od 1989. do 1990, on je ponovno bio specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a za Namibiju, te je bio na čelu UN-ove operacije (UNTAG) u toj zemlji. U julu 1991, vratio se u ministarstvo vanjskih poslova Finske kao državni sekretar.

Od početka septembra 1992. do sredine aprila 1993, Ahtisaari je bio predsjedavajući radne grupe za Bosnu i Hercegovinu u okviru Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju. Od početka jula 1993, on je četiri mjeseca bio specijalni savjetnik pri Međunarodnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju.

Ahtisaari je 1994. pobijedio na predsjedničkim izborima u Finskoj kao kandidat Socijaldemokratske partije te zemlje. On je bio predsjednik Finske od 1. marta 1994. do 1. marta 2000.

Nakon istupanja s funkcije, Ahtisaari je osnovao nevladinu organizaciju Inicijativa za upravljanje krizama i trenutno je na čelu njenog odbora. Tokom svojih post-predsjedničkih godina, on je također bio supredsjedavajući njujorške organizacije EastWest Institute (do septembra 2005), član zajedničke savjetodavne grupe za Institut otvoreno društvo i Fondaciju Soros, te predsjedavajući Balkanske fondacije za djecu i omladinu i Globalnog vijeća za akciju Međunarodne omladinske fondacije. Do 2003, on je bio i član Upravnog odbora Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu pomoć (IDEA), a do 2004, predsjedavajući briselske Međunarodne krizne grupe.

2005. godine, Ahtisaari je predvodio mirovne pregovore između pokreta "Slobodni Aceh" i indonezijske vlade. Sporazumom koji je postignut u augustu iste godine okončan je 30-godišnji oružani sukob u indonezijskom regionu Aceh.

Tri mjeseca kasnije, Ahtisaari je imenovan za specijalnog izaslanika UN-a u procesu utvrđivanja statusa Kosova.

Nakon višesedmičnog perioda šatl-diplomatije, direktni pregovori između srbijanskih i zvaničnika kosovskih Albanaca pokrenuti su 20. februara 2006. u Beču. U pregovorima se nije uspjelo doći do sporazuma, jer su dvije strane ostale "dijametralno suprotne" u svojom stavovima. 26. marta 2007. godine, Ahtisaari je Vijeću sigurnosti UN-a predstavio svoje prijedloge za rješenje, u kojima se predviđa davanje Kosovu međunarodno nadzirane nezavisnosti.

Etnički albanska većina na Kosovu prihvatila je taj plan, ali ga je Srbija smjesta odbacila i pozvala na daljnje pregovore. Podržavajući stav Beograda, Rusija je blokirala odluku u Vijeću sigurnosti kojom bi se podržali Ahtisaarijevi prijedlozi za rješenje, te je uspostavljena trojka EU, SAD i Rusije koja je predvodila nove pregovore između Beograda i Prištine. Pregovori su okončani 10. decembra 2007, ponovno bez postignutog sporazuma.

U konačnici, Kosovo je 17. februara 2008. usvojilo jednostranu deklaraciju o nezavisnosti, obavezavši se na provedbu Ahtisaarijevog plana.

Pored svog maternjeg finskog, Ahtisaari govori i švedski, francuski, engleski i njemački jezik.

On je oženjen i ima sina.