30/06/2008
Irsko "ne" Lisabonskom sporazumu nameće teška pitanja o proširenju EU -- što bi moglo imati utjecaja na zemlje jugoistočne Evrope. Međutim, iz Brisela dolaze optimistični glasovi.
Zoran Nikolovski za Southeast European Times iz Skoplja -- 30/06/08
![]() Irska je odbacila Lisabonski sporazum na referendumu 12. juna. [Getty Images] |
Reformski sporazum, bolje poznat kao Lisabonski sporazum, postao je prekretnica za EU, kao i za region jugoistočne Evrope, zbog svog utjecaja na politiku proširenja Unije. Dok su lideri EU preokupirani time kako da udahnu život u taj sporazum od presudne važnosti, zemlje koje teže punopravnom članstvu u Uniji zabrinute su zbog mogućeg ishoda te bitke. 12. juna, članica EU Irska glasala je protiv tog sporazuma sa 53% prema 47% -- što je mnogo veća razlika od očekivane -- čime je EU gurnula u novu krizu.
Lisabonskim sporazumom, potpisanim u decembru 2007, zamijenit će se nacrt evropskog ustava, koji su glasači u Francuskoj i Holandiji odbacili 2005. godine. Sporazum je trebao otvoriti vrata novim članovima, jer prema postojećem aranžmanu predviđenom Sporazumom iz Nice, EU i njene institucije mogu se sastojati od najviše 27 članica. Ako se desi da ijedna od 27 država-članica taj sporazum ne ratificira, on ne može stupiti na snagu.
Različiti pogledi
Nakon irskog odbacivanja, Slovenija kao predsjedavajuća EU je pozvala na smirenost i na period razmatranja. Predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso izjavio je da je Lisabonski sporazum još uvijek "živ" i pozvao i druge zemlje da nastave s njegovom ratifikacijom, jer je to već učinilo 18 članica EU. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, čija zemlja 1. jula preuzima čelo EU, i njemačka kancelarka Angela Merkel podržali su Barrosov stav.
Kad se radi o politici proširenja koja se rukovodi tim sporazumom, iz Brisela i prijestolnica ostalih zemalja EU dolaze različiti glasovi. Predsjednik Evropskog parlamenta Hans-Gert Poettering izjavio je da irsko "ne" znači da je proširenje 27-člane Unije za sad nemoguće izvesti, uz mogući izuzetak Hrvatske.
Članovi Evropskog parlamenta, izvještava AP, izjavili su da se svako dalje proširenje EU "jedva da zamisliti" bez Lisabonskog sporazuma.
![]() "Uprkos trenutnim poteškoćama vezanim za Lisabonski sporazum, [EU] se drži svoje riječi u vezi s evropskom perspektivom jugoistočne Evrope, to jest zapadnog Balkana i Turske," izjavio je evropski povjerenik za proširenje Olli Rehn. [Getty Images] |
Međutim, evropski povjerenik za proširenje Olli Rehn izjavio je da se irskim vetom nije umanjila opredijeljenost bloka u smislu prijema novih članica sa Balkana, te Turske. "Uprkos trenutnim poteškoćama vezanim za Lisabonski sporazum, [EU] se drži svoje riječi u vezi s evropskom perspektivom jugoistočne Evrope, to jest zapadnog Balkana i Turske," izjavio je Rehn za Reuters.
Slično je izjavio i slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, koji je također isključio bilo kakve promjene u procesu proširenja. "Ishod referenduma u Irskoj ni na koji način ne mijenja politiku proširenja. EU je jednoglasno odlučila u članstvo pozvati zemlje zapadnog Balkana, tako da u vezi s tim nema sumnje," izjavio je Rupel.
EU je preuzela obaveze prema zemljama zapadnog Balkana na Solunskom samitu 2003. godine, gdje su šefovi država i vlada Unije usvojili politiku otvorenih vrata.
Uprkos stavovima Rehna i Rupela, irsko odbacivanje moglo bi odložiti politiku proširenja. "Irsko 'ne' [tom sporazumu] znači da on ne može stupiti na snagu od početka naredne godine, kako je ranije planirano," izjavio je luksemburški premijer Jean-Claude Juncker.
Govoreći tokom posjete Češkoj Republici, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy također je naglasio: "U cilju otvaranja prema Balkanu, prema Hrvatskoj, treba nam Lisabonski sporazum."
Posljedice po Tursku, Hrvatsku i Makedoniju
Tri zemlje-kandidatkinje -- Makedonija, Turska i Hrvatska -- najviše su zainteresirane šta će se desiti nakon irskog veta. Hrvatska i Turska su u procesu pregovora za pristupanje u EU, dok Makedonija čeka da otpočne s pregovorima. Sve zemlje zapadnog Balkana, osim Crne Gore, potpisale su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU, koji se smatra prvim korakom ka pristupanju Uniji.
![]() Hrvatski premijer Ivo Sanader (u Londonu 18. juna) izjavio je kako je optimista po pitanju toga da će EU popločati put za prijem Hrvatske. [Getty Images] |
Glavni utjecaj irskog glasanja na proširenje moglo bi biti da će ojačati oni koji tvrde da je Turska prevelika i kulturno previše različita da bi bila članica bloka. Prema riječima francuskog ministra poljoprivrede Michela Barniera, taj referendum je pokazao da su građani uplašeni od EU "bez granica i ograničenja".
Ipak, pregovori o pristupanju između EU i Turske nastavili su se 18. juna i obuhvatili oblasti korporativnog prava i prava intelektualne svojine.
Očekuje se da će Hrvatska, koja je u tom procesu daleko napredovala, s izgledima za otvaranje sve većeg broja pregovaračkih poglavlja zajedničkog evropskog prava, svoje pregovore okončati naredne godine.
EU i Hrvatska također su otvorile su nakon neprihvatanja sporazuma u Irskoj i dva nova poglavlja u pregovorima o pristupanju. Pregovori između EU i Hrvatske nastavljeni su dalje uključivanjem slobode kretanja za radnu snagu, kao i socijalnu politiku i zapošljavanje.
Makedonija čeka na otvaranje pregovora ove jeseni. Taj potez zavisit će od njenih unutrašnjih političkih događanja, nakon loše organiziranih izbora u zemlji 1. juna, te od sudbine samog Lisabonskog sporazuma.
Reakcije u regionu u skladu su s konceptom održavanja tog sporazuma u životu.
Hrvatski premijer Ivo Sanader prošle je sedmice izjavio da je, nakon svojih razgovora u Briselu ove sedmice i sastanka s britanskim premijerom Gordonom Brownom, on optimista povodom toga da će EU pronaći načina za prijem Hrvatske, bez obzira na to što je Irska odbacila Lisabonski sporazum.
"Vrijednosti Unije, uključene u akcioni plan Makedonije, nisu u krizi i trebale bi biti ostvarene. Za nas je važno da postanemo država s evropskim standardima, a pristupanje je samo formalnost," izjavio je bivši makedonski ministar vanjskih poslova Slobodan Čašule.
Prema optimističnom stavu, zemlje zapadnog Balkana ne bi se trebale previše brinuti oko događanja vezanih za Lisabonski sporazum, nego bi trebale nastaviti sa svojim reformama. Ipak, jasno je da će doći od određenog odlaganja dok Brisel ne pronađe rješenje.