Bez obzira na reforme u Turskoj, teroristi još uvijek izazivaju

31/03/2008

Pošto su vlasti postale otvorenije prema zabrinutostima Kurda, je li teroristička kampanja PKK-a izgubila svoju logiku?

Ayhan Simsek za Southeast European Times –31/03/08

Pristalica PKK nosi zastavu te terorističke grupe [Getty Images]

Čak i u toku provođenja vojne reakcije na terorizam Radničke partije Kurdistana, vlada Turske se obavezala na novu otvorenost prema svojim građanima koji su etnički Kurdi. Nekoliko dana nakon ograničene kopnene ofanzive na baze PKK na sjeveru Iraka, premijer Recep Tayyip Erdogan objavio je ambiciozni novi plan za jačanje ekonomskih izgleda na jugoistoku Turske uglavnom nastanjenom Kurdima, uključujući ulaganja u iznosima i do $15 milijardi.

On je također obećao da će pokrenuti novu javnu televizijsku stanicu koja će emitirati programe na kurdskom jeziku, te je pripadnike PKK podsjetio na zakonodavstvo o amnestiji, kojim se pruža mogućnost kraćih kazni ili ranijeg puštanja na slobodu onih koji se predaju i dostave informacije o toj grupi.

Takvim potezima, Erdoganova administracija nada se da će Kurde u Turskoj uvjeriti da Ankara radi na rješavanju njihovih zabrinutosti, te u isto vrijeme smanjiti sklonost ka članstvu u PKK. Međutim, ta teroristička organizacije je uzvratila nipodaštavanjem tog napora i tvrdnjom da njen smrtonosni znak "revolucije" i dalje predstavlja jedinu realnu opciju. Erdoganov socijalno-ekonomski program nije ništa drugo do "nastavak politike poricanja kurdske realnosti," izjavio je Duran Kalkan, jedan od istaknutijih pripadnika te grupe.

Osnovana 1970-tih godina kao marksistička grupa koja zagovara "narodnu republiku" na jugoistoku Turske, PKK predviđa nezavisnu državu za Kurde, koja bi obuhvaćala sjeverni Irak, te i dijelove Irana i Sirije. Da bi za tu grandioznu viziju osvojila podršku među Kurdima Turske, ta grupa koristi srdžbu zbog ekonomskih razlika i vladine politike usmjerene na suzbijanje kurdskog nacionalizma.

Ona također želi izvući politički kapital iz tekuće vojne kampanje Turske, koja vodi prekogranične napade na baze PKK na sjeveru Iraka. "Turska vojska nastavit će svoju borbu protiv PKK, dok će vlada nastaviti svoje anti-kurdske politike u polju politike, ekonomije i društva," rekao je Kalkin u intervjuu objavljenom na vebsajtu PKK.

Međutim, da li su takve tvrdnje još uvijek realne? Djelimično u sklopu svojih nastojanja na pridruživanju EU, vlasti u Turskoj su zadnjih godina načinile konkretne poteze u smislu smanjenja ograničenja manjinskih prava. Po prvi put u zadnjem višedecenijskom periodu, jedna politička stranka povezana s kurdskim ciljevima -- a, kako tvrde mnogi u Ankari, i sa PKK -- ima predstavnike u parlamentu.

Administracija opetovano naglašava da vojni odgovor na separatistički terorizam nije dovoljan; moraju se rješavati i korijeni nezadovoljstva među Kurdima. Ona vrijedno radi na uspostavi osnove za političko rješenje u okvirima civilnog društva. Ipak, nasilje u kom je u zadnjih četvrt stoljeća stradalo preko 37.000 ljudi se nastavlja.

Demonstranti na protestima u Londonu osuđuju PKK. [Getty Images

Kršenje prekida vatre zbog neslaganja fakcija

Ovog mjeseca, Demokratska konfederacija Kurdistana (KCK), krovna organizacija za razne grupe stavljene van zakona a vezane za PKK, pozvala je na uslovni prekid vatre i na dijalog s vladom Turske. Ona je također upozorila na "višedecenijski rat" u slučaju da njeni zahtjevi ne bi bili ispunjeni. Tvrdeći da želi pregovarati, ta grupa pod znak pitanja stavlja i osnivačke dokumente i teritorijalni integritet Turske, što je stav koji turski zvaničnici smatraju potpuno neprihvatljivim.

PKK je u prošlosti nekoliko puta proglašavala jednostrane prekide vatre, ali nijedan od njih nije održan. Djelimično je za to krivo fakcionaštvo. Različite grupe slijede različite politike, a moćne snage u okviru PKK i dalje na nasilje gledaju kao na način za postizanje svojih ciljeva.

Čak i nakon što je KCK objavio svoj poziv za dijalog, komandant PKK Bahoz Erdal, državljanin Sirije, zarekao se da će nastaviti s napadima na turske vojnike i druge mete. Kalkin je u međuvremenu ustvrdio da je "ratna klima održiva i da je ona jedino sredstvo putem kog Kurdi ostvaruju političke prednosti".

‘PKK u najslabijoj ali najopasnijoj fazi’

"PKK je danas u svojoj najslabijoj ali i najopasnijoj fazi;" kaže Sedat Laciner, predsjednik Međunarodne organizacije za strateška istraživanja. "Pošto je pod teškim pritiskom, ta teroristička grupa bi sad mogla pokušati pokrenuti senzacionalne napade, ali i upotrebljavati bombaše-samoubice da bi pokazala svoju snagu."

Turska vodi vojne operacije protiv terorista iz PKK na sjeveru Iraka od decembra, a u februaru je pokrenula osmodnevnu kopnenu ofanzivu, ubivši najmanje 240 terorista, kako kažu iz Generalštaba. Uspješna vojna kampanja ujedinjena s dobro orkestriranom diplomacijom presjekla je logističke i finansijske izvore PKK, kaže Laciner.

Pored toga, dodaje on, grupa je sad politički izolirana. Shodno tome, ona bi sad -- kako je radila i prethodno -- mogla ići na podršku globalnih ili regionalnih aktera, koji bi je mogli upotrebljavati kao "izvođača" svojih regionalnih politika.

PKK je u stanju preživjeti djelimično zbog svoje strukture nalik na oktopoda, jer se njene kriminalne djelatnosti pružaju po cijelom regionu i po Evropi. Prema izvještajima o terorizmu po pojedinačnim zemljama američkog Stejt departmenta od aprila 2007, ta organizacija svoje operacije finansira švercom droge i ljudi u Evropi, kao i konvencionalnim prikupljanjem sredstava od svojih simpatizera.

Mnogi eksperti u oblasti sigurnosti, i domaći i međunarodni, već dugo tvrde da zbog prirode prijetnje koja dolazi od PKK nije mudro oslanjati se samo na vojni odgovor. Turska naime mora nastaviti sarađivati s drugim zemljama, posebno u Evropi, u cilju presijecanja dotoka sredstava i personala. U samoj zemlji u međuvremenu vlada mora raditi na uvjeravanju Kurda da svoje povjerenje usmjere ka civilnom društvu i vladavini prava.

Društveno-ekonomska nerazvijenost jedna je od glavnih poteškoća na kojima se PKK hranila u prethodnom periodu. Sad premijer Erdogan predvodi jedan agresivan plan u vrijednosti od $15 milijardi, u cilju jačanja ulaganja i ekonomskih izgleda na jugoistoku Turske, kao ključni element u široj borbi protiv terorizma.

Još jedan problem leži u historijatu Turske, u smislu naglašavanja sigurnosti na račun ljudskih prava. Osjećaj da se nad Kurdima vrši diskriminacija i nedostatak samoodređenja pomogao je da PKK tokom zadnje dvije decenije dobije na zamajcu. Do nedavno, čak i zamisao o radio i TV programu na kurdskom jeziku je u Turskoj bila sporna.

2004. godine, uveden je ograničen broj programa na kurdskom jeziku. Erdoganova administracija kaže da planira ići čak i dalje. Posebna javna tv-stanica emitirat će ne samo na kurdskom, nego i na arapskom i perzijskom jeziku. Premijer tvrdi da će njegova vlada obaviti nove reforme. On je također uputio jednog od svojih zamjenika da provede određeno vrijeme u tom regionu i da stekne jasniju sliku o tamošnjim očekivanjima.

Kurdski farmeri rade na polju pamuka u blizini granice Turske s Irakom. Vlada u Ankari najavila je ambiciozan plan za jačanje ekonomskog razvoja u dijelovima zemlje u kojima su većinski nastanjeni Kurdi. [Getty Images]

DTP smatra vladin program 'nedostatnim'

Uprkos svojim naporima, međutim, turska vlada ipak nailazi na skepticizam. Prokurdska Partija demokratskog društva (DTP) kaže da nije impresionirana. "Prvo bismo trebali sjesti i razgovarati bez ikakvog ograničenja," rekao je Sirri Sakık, utjecajni poslanik iz DTP-a. "Ako je vlada AKP-a iskrena u svojim naporima da riješi kurdski problem, pokrenimo referendum i vidimo šta kurdski narod traži."

DTP zahtijeva da Turska prizna identitet Kurda u svom ustavu, te određenu autonomiju na jugoistoku zemlje. Zbog sličnosti između njegove platforme i zahtjeva PKK, pokazalo se nemogućim da se razvije dijalog između vlade i glavne kurdske partije u Turskoj.

Posebno u kontekstu terorizma PKK, Erdogan se suočava s jakim pritiskom javnosti da nema nikakvu vezu s DTP-om. On je nedavno odbacio zahtjev članova te stranke da se s njim susretnu i rekao da to neće učiniti sve dok oni PKK ne budu odredili kao terorističku grupu i jasno ne budu osudili nasilje. Ogorčenje javnosti zbog nasilja PKK je veliko još od oktobra prošle godine, kad je u terorističkim napadima ubijeno najmanje 47 lica, uključujući 35 vojnika, za samo mjesec dana. U sukobu je od 1984. poginulo preko 37.000 ljudi.

U međuvremenu postoje sve jači dokazi da se neodvajanjem DTP-a od PKK podriva osnova te stranke među etničkim Kurdima. U novembru 2007, istraživačka grupa Metropoll obavila je anketu javnog mnijenja na jugoistoku zemlje. Preko jedne trećine anketiranih (35,1%) reklo je da DTP ne predstavlja etničke Kurde, a samo 38,6% njih je reklo da ih on u potpunosti predstavlja.

Prema podacima Metropolla, DTP "je izgradio svoju političku legitimnost na demokratskim pravima stanovništva u regionu i na rješavanju kurdskog pitanja. Međutim, on je morao da se suoči s jakim negativnim kritikama zbog nedavnih terorističkih akcija." Jedan od glavnih razloga, prema tim istraživačima, je to što ta stranka nije PKK prozvala kao terorističku organizaciju.

U istraživanju je utvrđeno malo podrške za ciljeve PKK. Većina (64,5%) se usprotivila stvaranju kurdske države na sjeveru Iraka, a ogromna većina od 95,2% rekla je da će radije ostati u Turskoj nego živjeti u takvoj državi. Preko polovine ispitanika u istraživanju (51,5%) izjavilo je da je prekogranična akcija na baze PKK na sjeveru Iraka neophodna.

Na pitanje ko je njihov omiljeni političar, skoro 60% ispitanika imenovalo je premijera Erdogana. Šezdeset pet procenata je reklo da su na zadnjim izborima glasali za AKP, a čak i više njih (68,3%) je reklo da bi to učinilo ponovo. Istraživački tim je međutim upozorio da se te cifre razlikuju od realne izlaznosti na izborima. Neki ispitanici možda nisu htjeli priznati da podržavaju DTP, kažu istraživači.